„…Sve može da se dogodi jednom
Nesretnom setnom a pravednom
Čoveku koji piše pesme
Jedino smrt se desiti ne sme
Jedino smrt se desiti ne sme.“
Upravo zbog toga smo danas ovdje, dragi prijatelji, mili gosti, da pomenemo ime i poslušamo stihove pjesnika kome se smrt nije desila, koji je tiho u vječnost ušao.
Velimir Veljo Milošević je otišao je prije deset godina a za sobom ostavio najsnažnije antiratne stihove, vapaj pravednog čovjeka, krik čiji eho zvoni u srcu svakog miroljubivog i časnog bića. Prozvali su ga generalom vojske mira i ljubavi, a to govori sve.
Kada sam prije par godina upoznala Veljinu suprugu, gospođu Saidu Milošević i vidjela njene slike, ni na tren me nije napuštala želja da zadovovoljstvo koje proističe iz njihovog međusobnog dijaloga izraženog stihovima i bojom, podijelim sa ljudima koji to mogu razumjeti. Veljo je slagao riječi a Saida odgovarala kistom. Napokon se mi želja ostvarila, uspjela sam da organizujem ovu akciju uz podršku g.Vese Djorema. Dragi prijatelji, prije nego nas obuzme ritam poezije Velimira Miloševića i prije nego uronimo u Saidin odgovor, dozvolite mi da pretstavim naše goste i učesnike u programu, te da vas obavijestim da se i ova akcija održava pod pokroviteljstvom NJ.E., ambasadora BiH, gospodje Danke Savić.
Večeras su sa nama i gosti iz Sarajeva: gospođa Svjetlana Broz, pisca, ljekarka i neumorni borac za ljudska prava, autorka filma o Velji Miloševiću, koji ćemo vidjeti nakon prvog dijela programa; gospodin Mirsad Bećirbašić, pjesnik, pisac, lični prijatelj Velje Miloševića; gospodin Gradimir Gojer, režiser i pisac, poznavalac djela Velje Miloševića
Zatim su tu dvojica glumaca: Vuk Čelebić i Igor Orozović u čijoj interpletaciji ćemo proći kroz izabrane atiratne i ljubavne stihove upućene „braći po bolu i nadi“ .
Među nama je i, možda buduća glumica, Lana Djorem koja će upotpuniti naš program. Posebno želim da pozdravim gospođu Dragu Zlatníkovou koja je specijalno za ovu priliku prevela tri pjesme na češki jezik.
Svakako, medju nama je gospođa Saida, supruga Velimira Miloševića, kćerke Svjetlana i Vesna sa porodicama. A sada se prepustimo stihovima.
U pjesmi U ove teške dane, pjesnik kaže:
Moja se deca sele
Od jedne do druge zvezde
Ne mogu dom da nađu
Nađoše dom. Između ostalog, ovdje donesoše svoj patrijarhalni odgoj i respekt prema kulturi koja ih je iznjedrila. Uspomenu na svog oca, pjesnika čiste duše. Njeguvu miroljubivu i opominjuću poeziju valja širiti svuda. Zato smo za ovu priliku pripremili tri pjesme prevedene na češki jezik koje će pročitati glumac Igor Orozović.
I na kraju ove večeri želim da zahvalim gostima i vama posjetiocima, koji ste došli da skupa oživimo uspomenu na pjesnika Velimira Velju Miloševića.
Veče završavamo pjesnikovim upozorenjem kroz pjesmu Ovo je moja zemlja
